Zadarsko gradsko groblje škrinja je jedne netaknute povijesti sa koje bi trebalo otpuhnuti prašinu zaborava i kroz priče koje se skrivaju iza gotovo svakog imena na mramornim pločama zaploviti jednim starim, danas sasvim nepoznatim Zadrom, čija je povijest čvrsta gotovo kao zidine Muraja. Jedna od takvih povijesnih priča koja svakako zaslužuje biti dotaknuta, jest i priča o Romanu Vlahovu, tvorcu poznatog gorkog likera Vlahovac.
Njegova životna priča počinje dolaskom u Šibenik tog siromašnog mladića, rođenog 18. studenoga 1838. u mjestu Prvić Šepurine, u obitelji poljoprivrednika. Na novoj adresi on počinje raditi kao trgovački pomoćnik kod trgovca Makale. Štedeći svaki novčić uspijeva se osamostaliti i 1861. osnovati svoju trgovačku tvrtku.
Procijenivši da mu je budućnost u proizvodnji likera, rasprodaje trgovinu i utemeljuje jednu od najstarijih tvornica likera u Šibeniku, 1867. godine, a dvadeset godina kasnije i u Zadru, odakle se probio na svjetsko tržište različitim likerima, posebice Maraskinom.
Njegov je sin Robert usavršio proizvodnju likera. Zgrada u kojoj je bila destilerija Vlahov poslije II. svjetskog rata prenamijenjena je u Učiteljsku školu.
Njegov pohod na svjetska tržišta vezuje se za događaj koji će izmijeniti njegov život. Naime, razbolio se od groznice i koristio razne lijekove, ali bez uspjeha. Tada mu pater Smoljan iz Splita preporučuje jedan svoj eliksir, koji je navodno pomogao Vlahovu da se oslobodi bolesti, što ga je uporno razarala.
Vlahov piće dorađuje s nekoliko trava i drugih sastojaka, te ga počinje proizvoditi u svojoj tvornici, testirajući ga na bolesnim seljacima u šibenskoj okolici. Smatrajući da se radi o obmani bolesnika, šibenski ga ljekarnici tuže, ali mu nakon ispitivanja vlasti 1869. odobravaju proizvodnju tog likera.
Koristeći cijelu priču u propagandne svrhe, Vlahov naglo širi prodaju likera i za manje od 20 godina osvaja cijeli svijet.
Vlahov – okrepljujući želučani eliksir prodavao se u ljekarnama i u prodavaonicama likera.
Godine 1886. Romano Vlahov utemeljuje svoju tvornicu u Zadru. Osim Vlahova (Amaro Zara), tvornica proizvodi Maraschino, crčme, prošek i šampanjac. Vrtoglavi uspjeh tvornice uzdrman je 1895., smrću osnivača Romana Vlahova, ali nasljednici nastavljaju proizvodnju.
Vlahov je umro 1895. godine i pokopan je na Gradskom groblju u Zadru, gdje je velika obiteljska grobnica.
Obiteljska grobnica Vlahov
